Bogdan Diklić u ulozi Slavka
Pripreme za film bile su vrlo intenzivne, imali smo nekoliko ciklusa probi. Cijeli taj proces bio je veoma provokativan i inspirativan, kako za nas glumce tako i za samog autora. Napredovali smo polako, ali sigurno i približavali se onome što smo željeli postići. A na probama smo, zbog autentičnosti miljea, veoma marljivo radili i na mostarskom dijalektu koji je težak i zahtjevan.
Bobi Jelčić je jedan nadasve fleksibilan, kreativan, dobronamjeran i iskren čovjek. Redatelj i scenarist specifične poetike. Jelčić je – nesumnjivo – veoma relevantna pojava na europoskoj kazališnoj i filmskoj sceni.
Nada Đurevska u ulozi Milene
Rad na filmu ‘Obrana i zaštita’ bio je prilično specifičan i same metode više su nalikovale radu u kazalištu. Scenarij za film je fantastičan, a redatelj Bobo Jelčić ništa nije prepuštao slučaju. Radili smo jako intenzivno i odradili jako puno proba prije samog snimanja. Bobo je jako dugo razmišljao i pomno birao kompletnu glumačku postavu kao i ostale članove tima te mislim da je tome u potpunosti uspio. Svi smo međusobno jako dobro komunicirali, a osim toga, jako mi je drago da sam opet, nakon 35 godina, bila u prilici surađivati i glumiti uz velikog Bogdana Diklića. Nerijetko je bilo dovoljno da komuniciramo pogledima, ponekad uistinu nismo morali koristiti riječi.
Ana Bulajić Črček (slikarica maske)
Mostar nameće ritam i boju, nameće način hoda, ton glasa. Rijeka šušti, nebo kiši. Na neki čudan način ne možeš trčati i ne osjećaš potrebu biti u gužvi, a to je sve suprotno filmskoj ekipi i onome kako se radi. Vjerujem da je spoj znanja i iskustva svih autora dočarao priču iz Mostara. Zdenka je producent s kojim potpisujem raditi do kraja života, Diklić moze popiti najvise kisele vode, Nada je najduhovitija tajanstvena dama ikad, a Bobo čovjek koji govori rijetko, ali savršeno točno.
Radivoje Andrić (pomoćnik redatelja)
Iako sam režirao tri igrana filma – volim raditi kao pomoćnik. No, poslednjih godina sve manje, jer sam omatorio, a za taj posao je potrebna velika fizička snaga. Tako da radim samo kad me zovu prijatelji ili kad posao doživljavam kao izazov, kad ima velikih masovnih scena, kad ima juriša konjice, kad ima zahtevnih pirotehničko-kaskaderskih scena… U ovom filmu nema ništa od toga. Ali je scenario bio toliko dobar da uopšte nisam imao dilemu. Od svih filmova na kojima sam radio, na ovom sam sigurno imao najprisniju i najtešnju saradnju sa rediteljem i DoP. Mislim da smo svi uživali.
Dubravko Petrović Baja (direktor filma)
Meni je najvažniji pozadinski dio posla kao i činjenica da smo uspjeli na stranom terenu sa takvim budgetom riješiti snimanje, a da se umjetnički credo nije izgubio u panici zbog nedostatka sredstava. Nije bilo trzavica zbog toga i to donekle pripisujem sebi kao i izboru suradnika koji su s nama radili taj posao. Eto, to bi bila moja mala reminiscencija na naš mali posao u Mostaru.
Ranko Pauković (dizajner zvuka)
“Tko je kompozitor?” – jedno je od prvih pitanja koje postavljam dok još dogovaram rad na filmu. “Nema ga, Bobo ne želi glazbu u filmu” – odgovara mi Zdenka, producentica filma. “Au!” – bila mi je prva reakcija. Naime, dosta često se dešava da redatelji, naročito neiskusni, hrabro odluče da im ne treba glazba u filmu, a onda tijekom tonske obrade shvate da imaju problem. Tada se na brzinu traži kompozitor koji na brzinu mora nešto skladati i na brzinu to snimiti i to onda naravno nije ono što je moglo biti da se svemu na vrijeme ozbiljno pristupilo. Odlučio sam skupiti sve argumente i redatelju pokušati objasniti da glazba u filmu ima svoju funkciju i da ozbiljno preispita svoju odluku. Prvi susret imali smo prilikom jedne projekcije privremene verzije još u vrijeme montaže slike. Nakon što sam odgledao film nisam spomenuo niti jedan argument koji sam pripremio. Jednostavno, film funkcionira savršeno bez glazbe i to sam susreo prvi put u tridesetak godina koliko se bavim filmom.
Mario Ivezić (scenograf)
Pročitavši Bobin scenarij shvatio sam da je to priča u čijoj realizaciji želim sudjelovati, jer je smještena u meni poznati ambijent, meni dragih emocija, mirisa, karaktera i boja. Utoliko mi je bilo zanimljivije vizualizirati priču o ljudima i prostorima kojima sam i sam pripadao u jednom periodu svog života.
Najteži period u pripremama bio je traženje stana za glavne likove u filmu, koje je trajalo mjesec dana bezuspješno, da bi na kraju snimali u stanu kojeg smo prvog vidjeli. Predivna suradnja sa kolegama, od producentice, redatelja, pomoćnika redatelja, direktora fotografije i svih drugih dragih kolega u ekipi, omogućila je da ovaj težak scenografski zadatak na kraju izgleda jednostavno.
Erol Zubčević (direktor fotografije)
Ono što me najviše privuklo ovom projektu je ličnost redatelja Bobe Jelčića. Njegova kreativnost, opuštenost i hrabrost da umjetnički beskompromisno uradi jednu veoma kompleksnu i važnu priču. Inspirisao me je i gurnuo u ispitivanje granica mog posla i filma uopšte.
Sanja Džeba (kostimografkinja)
Zadnji put prije ovog filma u Mostaru sam 1990. godine radila na predstavi ‘NE’. Bila je internacionalna ekipa koja se našla u Parizu jos 1986. godine u školi Jacque Lecoq, reditelj Darko Rundek, muzičari iz Cul de sac, glavna glumica Sonja Savić, glumci iz Latinske Amerike, SAD-a, Francuske. Pričali smo o tom kompliciranom vremenu, za mnoge od nas u tada zajedničkoj državi. Prošle su godine i razarajući rat. Onda, 2012. godine, na moju veliku radost, ponovno Mostar i zanimljiv projekt, filmski, ‘Obrana i zaštita’. Svi saradnici iz različitih krajeva bivše Jugoslavije koji su činili novu ‘internacionalnu’ ekipu. Zanimljiv kreativni proces koji govori o današnjem problemu u tom gradu, predivna saradnja sa Bogdanom Diklićem i duhovito inspirativan odnos sa rediteljem Bobom Jelčićem napravili su važnu sponu u mom iskustvu prije i poslije rata u Mostaru, koji će za mene tako uvijek ostati nad-nacionalan.
Ivana Fumić (montažerka)
Suradnja sa redateljem Bobom Jelčićem je bila uistinu sjajna. Lako je raditi sa čovjekom koji ima ideju i zna kako ju realizirati. Uživala sam u cijelom procesu montaže.
Oriana Kunčić (casting direktorica)
Postoje oni rijetki trenuci u profesionalnom životu ‘filmadžija’, a to je da ti se preklope svi segmenti u jednom projektu… Kreativno, umjetničko, profesionalno, ljudsko i emotivno zadovoljstvo… Hvala Bobi i Zdenki, rad s njima je bio upravo to…
